Back
a

Proza

Već od svoje rane mladosti, možda od pete ili šeste godine, znao sam da ću kad odrastem postati pisac. Otprilike između svoje sedamnaeste i dvadeset i četvrte godine nastojao sam da se posvetim drugom poslu, ali radio sam ga potpuno svjestan da činim nasilje

LUDI-DJORDJE (foto: Dragan Aleksić, strane.ba) Baba je pričala mami kako je jednom našom ulicom išao neki Ludi-Djordje. I leti i zimi u velikim, starim vojničkim cokulama bez pertli. Nekad u dronjcima, a nekad u staroj ali očuvanoj odeći dobijenoj od dobrih ljudi.

Znaš, moja mama me nije htela. Začeta sam greškom, zbog tuđe nepažnje. Stoga je ona svake večeri rastvarala neki lek u vodi kako se ne bih rodila. A potom ga je, plačući, ispijala. Pila ga je sve do one večeri kada sam se

To činim bez trunke egoizma, dete moje: kunem ti se da mi pomisao na tvoj dolazak na svet nimalo ne godi. Ne mogu da zamislim sebe kako šetam ulicom sa stomakom do zuba, kako te dojim i perem, kako te učim da

»Kada se čovjek istinskog genija pojavi u svijetu, možete ga prepoznati po nepogrešivom znaku da su sve budale u zavjeri protiv njega.« Tako je pisao Jonathan Swift (Džonatan Svift) dvije stotine godina prije štampanja Uliksa. Ako zavirite u bilo koji sportski priručnik ili

Za Aleksandru Đ. Za decenije prijateljstva. Prevod: Daša Stojanović Nedelja, 8. novembar 1903. ¹ Dragi Oskare! Možda sam i radostan što si otputovao, onako radostan kako bi ljudi morali biti radosni kada bi se neko popeo na Mesec, da bi odande mogao da ih gleda,

Doktor ga isprati do vrata. - Zahvaljujem vam što stvar tako primate. Rambert je odjednom postao nestrpljiv: - Da - reče - razumijem i molim da mi oprostite što sam smetao. Doktor mu stisne ruku i reče da bi se mogla napisati zanimljiva

Sutradan, 17. travnja, u 8 sati, pazikuća zaustavi doktora na prolazu i optuži derane koji se glupo našališe stavivši nasred hodnika tri crknuta štakora. Mora da su ih uhvatili velikim »mišolovkama«, jer su bili raskrvavljeni. Pazikuća je stajao neko vrijeme na

Uostalom, pripovjedač (koga ćemo na vrijeme upoznati) ne bi imao nekih posebnih prava da se dade na taj pothvat, da mu slučaj nije omogućio da prikupi određeni broj iskaza i da silom prilika nije bio upleten u sve o čemu

Svakako je originalnije da u našem gradu umiranje može čovjeku zadati teškoća. Teškoća nije, uostalom, prava riječ; bilo bi opravdanije kazati neudobnost. Nikada nije ugodno biti bolestan, no ima gradova i krajeva koji bolesnika tako reći podupiru, podržavaju, gdje čovjek